Miroslav Antić

ANTIC.org-SNN

Kakvu Srbiju žele SAD i saveznici?

leave a comment »


ZIDANJE SKADRA

Nedićeva zemlja

Kameron Manter, bivši ambasador Sjedinjenih Država u Beogradu, opisao je kako je u bivšem predsjedniku srpske vlade Vojislavu Koštunici vidio odgovornog za paljenje dijela američke ambasade krajem februara 2008. godine. Poslije toga premijerovi dani bili su odbrojani. Genijalni američki diplomata osmislio je strategiju uklanjanja nepokornog vođe Al-Dss-a!

Po nesreći, izvjesni besmisleni obziri, koji iz nekih razloga prave razliku između Azije, Afrike i Južne Amerike na jednoj, te zapadnog svijeta (pa makar bila riječ i o Balanskom poluostrvu) na drugoj strani, onemogućili su da sa jednim takvim bude postupljeno po proceduri koja je, ipak, jedina efikasna i trajna.

Imperija je, ipak, uzvratila udarac! Ambasador je odlučio da pridobije vođu SPS-a Ivicu Dačića za „proevropsku opciju” i tako obori Koštunicu. Zli čitaoci bi možda pomislili da su Dačiću za takvu promjenu (sjetimo se, on je bio na onoj drugoj strani skoro osamnaest godina) dali neki novac. Ali, ne. Ne, ne i ne! Odveli su ga, kaže ambasador, na neki sastanak evropskih socijalista (natuknu onako uzgred da se tamo dobro jelo) gdje su Dačića tadašnji španski i grčki premijer ubijedili da radi stupanja u članstvo Internacionale sklopi savez sa Demokratskom strankom. Sve ostalo je istorija… Ambasador nas je još obavijestio o ponečemu iz tih teških dana napada „bitangi” (prevod našeg novinara) na američku ambasadu. Kaže ostao je zadivljen djelovanjem marinaca koji su imali pravo da pucaju, ali to nijesu učinili. Samo su „upozoravali” i „davali uputstva”. Nedovoljno za demonstranta koji se probio u ambasadu i tamo se ugušio. Za njega ambasador tvrdi da je bio pijan. Ne spominje da je taj demonstrant imao dvadeset godina i da su ga „Milosrdni anđeo” i njegova lokalna vojska protjerali sa Kosova i Metohije.
Ali, zašto je jedan američki ambasador, dovoljno uspješan i sa tako značajnom karijerom, odlučio da tako rano napiše ova sjećanja? Kako to da taj veliki politički mag i danas pamti paljevinu ambasade u kojoj nije bilo američkih žrtava? Biće da više razumijevanja zaslužuju Libijci kada zbog nekakvog niskobudžetnog filma rastrgnu i spale američkog ambasadora, nego što Srbi mogu imati za otimanje svoje svete zemlje? A možda ambasadora boli nešto drugo? On je znao da smijeni jednu srpsku vladu, ali da li je predvidio gnijev kome je paljevina amabasade bila samo ventil? Je li riječ o sujeti?

Zašto se ekselencija onda ne prisjeti kako je možda u izvjesnoj mjeri kumovala i padu sledeće srpske vlade? Kada su ono pustili Jeremića da na sve strane popušta, a ventil pronađe u zahtjevu za savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde… Tada je na snishodljiva uvjeravanja savjetnice u vladi Srbije da je Kosovo za „nas” samo „psihološko pitanje”, Manter odgovorio kako je Sjedinjenim Državama svejedno, da su željele da okrenu novi list u odnosima, a ovako će pred sudom ponovo iznositi srpske zločine i svjedočenja stradalnika…

Šta, u stvari, žele SAD, Britanija, Francuska i Njemačka, četiri sile koje se predstavljaju kao Svijet? Da sve svoje dugove po Aziji i Africi isplate preko Srbije? Kakvu Srbiju žele? Čitam u magazinu namijenjenom za diplomate i njima slične pod nazivom Kord (Diplomatski kor): u intervjuu sa predsjednicom „Republike Kosovo”, novinari – sve same perjanice našeg novinarstva, koje čini se ne smiju ni da se potpišu pa veličanstvenu Jahjagu intervjuišu grupno – prenose gospođinu tvrdnju da je ponosna što Albanci nikada nijesu vršili etničko čišćenje… Nema potpitanja, protivargumenta, zanimljivog zapleta… Recimo da dvije trećine Srba sa Kosova i Metohije poslije uspostave albanske vlasti više tamo ne žive. Da su Srbi činili 12 odsto stanovništva i 30 odsto žrtava rata. Da je od juna 1999. na Kosovu i Metohiji ubijeno 940 Srba, što je negdje 90 puta više nego što je u prokaženoj Republici Srpskoj od 2000. do 2008. ubijeno povratnika Bošnjaka/Muslimana i Hrvata. Da je najveći progon druge vjere i nacije u Evropi 21. vijeka izvršen nekažnjeno na Kosovu u martu 2004. godine…

Kakvu Srbiju žele SAD i saveznici? Srbiju koja je u većoj mjeri ponižena nego u vrijeme Nedićeve okupacione uprave? Srbiju neistine i poniženja? Zaboravljaju da je preduslov za stvaranje takvog stanja trajna vojna okupacija Srbije. Za to vrijeme iz Srbije, Srpske, Crne Gore i Krajine, koliko mi je poznato, niti jedan srpski terorista nije otišao u države EU i SAD. Na drugoj strani, ekstremno krilo njihovih saveznika ih je već više puta posjećivalo i tek će to činiti…
Za sada, važno je da je ambasadorov ponos zaliječen, a ovdašnji najamnici namireni.

Pi­še – Čedo­mir An­tić

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-09-17&clanak=347895&naslov=Nedi%E6eva%20zemlja

Advertisements

Written by Mika

17. septembra 2012. u 13:40

Objavljeno u Uncategorized

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: