Miroslav Antić

ANTIC.org-SNN

Referendum

leave a comment »


Referendum

Politički predstavnici srpskog naroda sa sjevera Kosova odlučili su da organizuju referendum. Izjašnjavaće se o tome da li će ubuduće priznavati ustanove albanske kosovske države.
Okolnosti ovog referenduma podsjećaju na vrijeme od prije dvije decenije. Već su viđeni: beznađe naše braće; licemjerna, nebrižna i sebična politika vladajuće oligarhije; narcisoidni autizam opozicije i, naravno, bezdušan i nepravedan imperijalizam SAD, Njemačke, Britanije i Francuske.

Uprkos međunarodnom pravu, koje garantuje granice međunarodno priznatih nezavisnih država, i kome su se povinovali, i to prije početka rata (u Hrvatskoj i BiH Srbi su vodili rat za odbranu Jugoslavije – njenu unitarizaciju – ili kasnije za status svojih novoproglašenih republika); Kosovo je proglasilo nezavisnost i evo četiri godine ne uspijeva da privuče podršku većine država svijeta, niti da bude primljeno u OUN. Prije nekoliko godina Srbija je prihvatila misiju EU na Kosovu i Metohiji, zauzvrat je postignut sporazum o šest tačaka koji predviđa izvjesna rješenja kada je riječ o granicama i pravima srpskog naroda, posebno na sjeveru pokrajine. Sve to je proteklih mjeseci pogaženo od strane albanskih vlasti i njihovih zaštitinika. Srbija je danas ucijenjena od strane SR Njemačke. Od Beograda se očekuje da pomogne gušenju legitimnih prava svojih građana i sopstvenog naroda. SR Njemačka, koja je nekada neformalno pružala gostoprimstvo ilegalnoj albanskoj vladi Bujara Bukošija – paralelnim ustanovama države (R Srbije i SR Jugoslavije) koju je Berlin priznavao (!!!), – od nas danas traži da ugasimo jedine, legitimne i decenijama postojeće državne ustanove na sjeveru Kosova i Metohije. Znamo kako bi se završila ta priča (ukoliko je dozvolimo) – nametanjem „srpskih udžbenika” za istoriju i srpski jezik, pisanih na skupu održanom negdje na Crnogorskom primorju, iz kojih je izbačena lekcija o Kosovskoj bici (zato što za razliku od kanuna Leke Dukađina i „heroja” Jašarija ne doprinosi miru među narodima) i pjesma „Simonida” Milana Rakića.

I dok SR Njemačka i njeni saveznici žele da sa nama trampe jedno „NIŠTA” (praznu i bezvrijednu kandidaturu za članstvo u EU) za „SVE” naših pedeset hiljada sunarodnika i sugrađana sa sjevera Kosova i Metohije, srpske vlasti pokušavaju da kupe vrijeme. Javno i glasno rodoljubivije od radikalskih demagoga, u praksi one popuštaju i neprekidno doprinose stvaranju nezavisnog Kosova. Opozicija im nije ništa bolja. Nikolićevci se busaju u prsa, podstiču srpske vođe na sjeveru Kosova, ali njihovo ponašanje, u vezi sa rezolucijom koja je 2010. trebalo da bude predložena Generalnoj skupštini OUN, jasno je pokazalo da su spremni daleko da idu u prilagođavanju potrebama EU i SAD. Radikali i DSS naravno vode politiku formalnog statusa i političke „kontre”. Oni su uvjereni da potpuno znaju šta nije dobro za Srbe ali ne pokazuju zanimanje za neke izvodljive, ostvarive ciljeve i način nove i uspješne borbe za najbolje moguće a održiva rješenja. Pošto nemaju sagovornika u opoziciji, koja ili želi da ih zamijeni pa da vodi još bezuspješniju i ljigaviju politiku, ili je pak spremna da ponovi sve greške iz devedesetih godina, DS i saveznici pronašli su političke sparing partnere u LDP-u Čedomira Jovanovića. LDP je prvo tražio nekakav „preokret”, pozvao narod da prihvati „realnost”, suprotstavio se „podjeli Kosova”, pozvao se na Ahtisarijev plan… A onda, kada se već drugi glasovi više u dirigovanoj medijskoj javnosti nijesu ni čuli, Čedomir Jovanović hladno izjavi da se nikada nije zalagao za nezavisnost Kosova. Kao, niko ne treba da se odrekne tog velikog i važnog prava i osudi buduće generacije na rat. Takvo licemerje nije bilo prisutno kod nas od vremena „pobjede” nad NATO-om. Dakle, najvažnije je da Kosovo ne bude podijeljeno, a da albanske ustanove budu uspostavljene. Priznanje će doći kasnije, ali prije toga građane Srbije treba potpuno zamajati i smušiti. U isto vrijeme vječita predstavnica Srba sa centralnog Kosova Rada Trajković tvrdi da je referendum na sjeveru štetan po Srbe. Prema njenom mišljenju, ispada da je bolje da svi Srbi ostanu pod vlašću Prištine. Za njen politički napredak i provlastice svakako je bolje da ne bude bilo kakvih promjena.

U svemu tome ulogu igraju i mediji kakav je RTV B92. Danima već raspredaju o tome koliko će koštati referendum na sjeveru Kosova i Metohije. Učestvovao sam u jednoj emisiji, a uprkos tome što sam tokom njenog trajanja tako nešto više puta odlučno odbio, prema prilogu iz te emisije na vijestima TV B92 moglo se zaključiti da podržavam stavove Čedomira Jovanovića o Kosovu i Metohiji.

Vjerujem da je jedina ispravna politika danas odbrana prava našeg naroda na sjeveru Kosova. Iako pripadaju strankama čije centrale u Beogradu vode partijsku a ne nacionalnu politiku, suočeni sa gubitkom svih nacionalnih prava, politički predstavnici Srba sa sjevera pokrajine vode politiku koja će, ukoliko prestanemo da se sa njima poigravamo i da ih izdajemo, konačno dovesti do podjele Kosova i istorijskog sporazuma Republike Srbije i kosovskih Albanaca. To je jedini mogući kompromis, sve ostalo je potpuni neuspjeh i poraz.

Pi­še – Čedo­mir An­tić

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&datum=2012-01-09&clanak=314782

Advertisements

Written by Mika

9. januara 2012. u 18:26

Objavljeno u Uncategorized

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: